Prirodoslovna i grafička škola Rijeka

Simulacija suđenja u okviru projekta „Animiranje mladih za pomirenje – Budi Inspiracija“
Brčko, Bosna i Hercegovina, 26. 11. – 1. 12. 2019.

Maturantice naše škole Iva Bolf, Klara Mihelčić i Irma Muminović od 26. 11. do 1. 12. 2019. sudjelovale su na regionalnoj radionici o ljudskim pravima održanoj u Brčkom, Bosna i Hercegovina, a cijelo iskustvo Irma je pokušala sažeti u nekoliko riječi…

Mislite da je nemoguće? Pročitajte našu priču i shvatit ćete da je sve moguće uz osmijeh, lijepu riječ i mnogo ljubavi.

Tako ulazimo svi u dvoranu, sjedamo za stolice, gledamo ljude oko sebe i razmišljamo o različitim stvarima.

Počinju predstavljanja škola, shvaćate da ste svi došli s različitih strana Balkana – Bosna i Hercegovina, Srbija, Hrvatska. Pričamo drugačijim jezicima, imamo različita razmišljanja, različite ideale, različite zamisli o budućnosti. Toliko različiti, a u isto vrijeme toliko jednaki. Svi težimo sličnim stvarima, kao što su mir, prihvaćanje i razumijevanje.

Dolaze predavanja koja su nam državali studenti s Pravnog fakulteta u Sarajevu. Uz nas su bili svih sedam dana – učimo nove stvari te upotpunjujemo znanje o nekim temama koje već znamo iz života. Učimo o pojmovima koje često čujemo u okolini ili na medijima o kojima možda inače ne razmišljamo toliko kao što su: ljudska prava, tolerancija, jednakost, ravnopravnost, pravda, sloboda, poštivanje, tranzicijska pravda.  

Pored teorijskoga dijela imali smo i razne radionice, izradu plakata, živu biblioteku, koju su vodila tri veterana. Posjetili smo Osnovni sud Brčkog distrikta i nazočili simulaciji rada Međunarodnoga krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Svaka radionica oblikovali su na način da u grupama bude barem jedan član iz svakoga grada. Uvijek smo bili drugačije podijeljeni, što nam je omogućilo da se svi upoznamo, komuniciramo i učimo jedni od drugih.

Točno se sjećam riječi jednog od trenera (studenta s Pravnog fakulteta): “Družite i upoznajite se odmah kroz ovih prvih par dana jer na kraju ćete požaliti što se niste prije bolje upoznali.” Tako je i bilo. Dani su prolazili i brže nego što smo očekivali, zbližavali smo se sve više i više. Svaka radionica, predavanje i slobodno vrijeme uvijek je bilo zabavno uz druge sudionike. U tako kratko vrijeme toliko saznajemo jedni o drugima.

Došao je tako i zadnji dan, osjetilo se u atmosferi završnoga predavanja tuga i razočarenje jer sve završava. Ipak smo zadnjih sedam dana proveli s tim ljudima, od rano ujutro do kasno navečer, naviknuli smo se već jedni na druge. Organizator projekta pokreće video na kojem su prikazani isječci videa i fotografije s predavanja, radionica i suđenja, svi smo utihnuli, neki pokoju i suzu pustili. Malo je reći da su rastanak, zadnji pozdravi, zagrljaji i lijepe želje bili emotivni.

Sve u svemu, kažu: “Svemu dođe kraj, ali malo čemu zaborav.” Tako je i ovo iskustvo završilo, a iza nas su ostale prelijepe uspomene na drage ljude i divan gradić pored Save.

Irma Muminović, 4. W